- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
12.10.2011., srijeda
sunce
|
sunce i jesen.. koja je to luda kombinacija.. poslije nekih tumbanja koja su se izdogadjala.. evo me opet u jednom meni dragom gradu.. volim biti ovdje.. ako mogu sto duze.. ako ne.. jbg.. poslovno ili ne.. ali dok otvorim prozor.. i lijep jesenji dan se usunja u ovu tmurnu sobu.. lakse mi je gledat niz ulicu M.Tita a mozda sjednem na neku terasu i popijem.. onu pravu kafu koja mi falila ovih godina.. neke stvari shvatih da fale tek kad ih ponovno osjetis... pa si tako opet pozelim dobrodoslicu u ovaj neki dragi grad.. |
08.08.2011., ponedjeljak
uhvatilo me..
|
svako malo me uhvati, ovo bihmogao da pisem.. pa ova tema, pa ona tema.. al nikako da dodjem sebi.. i napisem nesto... a danas pada kisa, opet.. mislim opet.. a ono jedva cekam da pisem o svemu tome. i trazim za cut ednu pjesmu koja mi onako tesko dodje pod slusalicu.. ali nemogu bez nje, cudno.. uvjek je se sjetim u ovako neko cudno vrjeme.. kad je vani oko 30, kad je suncano a sprema se kisa, kad osjetim da ce kisa.. naravno pjesmu sam nasao na youtubeu, ali i ovdjena svom blogu.. nekad davno.. al neka.. evo onda pjesma za jednog klinca iz sedmog razreda, kako sumanuto poslije mjeseca izbivanja trazi onu vinil plocu, kupljenu na nekoj rasprodaji, na kojoj je samo nekoliko pjesama dovoljno slusljivo da se slusa preko iskrinog gramofona kako stavlja nekoliko novcica na glavu gramofona, da cuje pjesme koje su ok koji je pogledom nasao neki komadic cokolade za kuhanje, omiljeni, tek nedavno otkriveni sok od sirupa kivija, iskricavo zelene boje.. kojem se onda uz ovu pjesmu neprestano vrti jedna te ista misao po glavi... mozda nekad i taj djecak odraste. Al nadam se da u nekim stvarima nece odrasti, da ce jedino prerasti neke svoje glupe strahove i propitkivanja. Elvise zbog ove pjesme definitivno imas pivu ja cu te castiti u ime tog sedmasa, |
02.02.2011., srijeda
cijeli dan danas..
|
razmisljam kako mi fali ovo pisanje.. ako zbog icega, zbog izbacivanja nekih opluja iz glave.. al nikako da se prislim.. pa sad evo.. samo .. da zapocnem nesto sa Balasem.. dugo me nije bilo.. pa eto da pocnem redom.. al ne mogu pisati.. al sad cu biti bolji napisat cu nesto bolje.. evo obecavam.. i sam sebi.. sad sam surfao od umora mi sam upalio play listu i slusam balasa.. i ne necu neke tuzne pjesme.. al opet on ima 3 poskocne.. al sad moram jednu... da cestitam rodjendan njezinom pjesmom :) moja najdraza interpretacija.. najdraza prica... najdrazi grad... za najdrazu prijateljicu koja uvjek tu... negdje.. tu.. :) |
27.09.2010., ponedjeljak
jos..
|
buka me budi, kao i svako jutro moj vjerni sat me budi 7:15.. "ok jos 5 minuta ", onda ce mi se oglasit mob.. razmisljam na glas.. okrecem se na drugu stranu.. sklapam oci.. nestoje cudno u svemu.. "sigurno je proslo vise od 5 mnuta.." okrecem se.. 7:22 "opet je subota.." jedva dopola dignut kapak okrecem prema prozoru.. vani se sivilo jeseni bori sa suncem.. krevet ili kava ?? krevet pobjedjuje u ovoj rundi.. okrecem se na drugu stranu.. tu je ona.. naslanjam ruku preko nje.. polako preko shava na majci prelazim joj uz tijelo.. pripijam se uz nju, lagano spustim usnu na rame.. i zatvaram oci.. otvaram oci.. 9:21 sam u krevetu.. buka iz kuhinje, otvorena vrata pustaju zvuke iz one ogromne ulice ispod nas da udju u ovu moju malu tvrdjavicu.. ali to je sigurno i da je kava gotova.. trcim do kave koja se vec lagano hladi.. i ispijam prvu subotnju kavu.. |
21.09.2010., utorak
jedna laganini ...
|
Naslonjen na stol citao sam novine.. najjeftinije, one koje sadrze dovoljno ozbiljnih vijesti da ih mogu kupiti bez griznje savjesti da nisu neinformativne... pored mene prolazi konobarica podizem prst i pogled. Samo se osmjehuje i odlazi, znamo se.. u nekoliko trenutaka ispred mene se pusila kava i hladila casa vode. kako bi se smirio i neprimjetno ne mislio na nju... polako gutljaj.. drugi.. pogled luta od clanka do clanka.. novine se gube, njezin osmjeh mi se zaplice o kosu podizem pogled, leprsave hlace joj miluju noge.. osmjeh mi s epojavljuje na usnama.. polako pomicem stolicu.. sjeda, njezin ovlas poljubac docekujem kao dijete slatkis.. u ocima joj onaj "nas" pogled... lagano je mazim po kosi, dolazi i njezina kava, prica sto joj se dogadjalo na putu.. smjeska se stalno, tu i tmao dobijem poljubac i polako se gubim u njezim rijecima , ocima i osmjehu a do misli mi prodire samo pjesma koja svira u kaficu... a ako slucajno negdje dok se setate gradom , iliu tramvaju cujete ovu pjesmu na mobitelu.. , da... moguce je da sam to ja :) |
0